DON HUAN Peter Handke
Krajem oktobra u restoran u ruševinama manastira Port Rojal de Šan, malo izvan Pariza, otprilike tamo gde naš prijatelj Handke u stvarnom životu skuplja gljive i šumske bobice iza svoje kuće, stiže Don Huan bežeći od nekih ljutih motociklista. Njegova priča dvojici kuvara o poslednjih sedam dana: od svadbe u Tbilisiju prošlog ponedeljka, preko lepotice koja ga je čudno pogledala u Damasku sutradan i one tri flamenko igračice u Seuti u Maroku u sredu, pa o veštici Anitri iz fjorda u Bergenu u četvrtak i Moldavki iz izloga pored kanala u Amsterdamu u petak, zaključno sa članicom KUD-a iz Guče u subotu – Don Huan „njim samim“: supa iz doline Ševrez, francusko vino i hleb sa orasima, monahinje, Žan Rasin, Jansenisti vs Jezuiti i Blez Paskal, Fedra i incest, sve u svemu: Peter Handke ili Seviljski zavodnik Molijera i Tirsa de Moline, nepravedno oklevetan za nepočinstva prema ženama, moralu i „političkoj korektnosti“… ali: ovaj roman nije napisan u odbranu Don Huana – napisan je kao samoodbrana „među javom i med’ snom“ progonjenih, bivših i budućih azilanata.