BUBA U UHU Žorž Fejdo
Pre 53 godine, 7. juna 1971. održana je beogradska premijera Fejdoove „Bube u uhu“. Ova diplomska predstava Ljubiše Ristića zadržala se 44 godine na repertoaru Jugoslovenskog dramskog pozorišta, izvedena je preko 1600 puta i videlo je preko milion gledalaca. Nova – stara „Buba“ je kenotaf, sećanje i poštovanje za sve iz prve podele kojih više nema: za Bojana Stupicu i Marjana Lovrića koji su odgovorni i zaslužni što se „Buba“ rodila; za Zoricu Šumadinac, Slobodana Đurića, Morisa Levog, Marka Todorovića, Branka Milenkovića, Vladislava Lalickog, Duška Čeklića, Milana Gutovića, Vlastu Velisavljevića i Nikolu Simića. Ova predstava je istovremeno i zahvalnost svim desetinama glumaca koji su tokom 44 godine igrali razne uloge u „Bubi“, uskakali, menjali, radovali se, umarali se, bežali, vraćali se i živeli život „Bube u uhu“.
Reditelj: Ljubiša Ristić
Scenograf: Vladislav Lalicki
Viktor-Emanuel Šandebiz – Lazar Jovanov
Poš – Lazar Jovanov
Kamij Šandebiz – Milan Pelivanović / Mihailo Perišić
Romen Turnel – Stefan Milivojević / Jovan Petrović
Doktor Finaš – Strahinja Padežanin
Karlos Omenides de Istangva – Ognjen Petković/Stefan Milivojević
Gđa Ferajon – Ana Kostovska
Etjen – Nikola Marković / Eldar Zubčević
Ragbi – Zoltan Pletl
Batisten – Obrad Radulović / Dmitri Korać
Rejmond Šandebiz – Sonja Leštar Mladenov / Marina Rakić
Lisjen Omenides de Istangva – Tašana Đorđević-Adamović / Dejana Džinić
Antoanet – Jovana Nikolić / Teodora Miklušev
Eženi – Anisja Gavrilović / Teodora Miklušev
DAMA SA PSETANCETOM A.P. Čehov
Da li je slobodna ljubav moguća?
…Da je Anton Pavlovič jedan od najvećih dramskih pisaca koje ima svetsko pozorište – to nije nikakva novost. Da je istovremeno kada i Aleksandra Mihajlovna – poznatija kao Madam Kolontaj – začetnik velikog i radikalnog feminističkog pokreta u prvim godinama XX veka – to je veoma uzbudijiva “novost”. Ko se tome čudi mora ponovo da pročita njegovu genijalnu DAMU SA PSETANCETOM ili, još bolje, da u KPGT-u odgleda predstavu po Čehovljevoj najboljoj priči…
DAMA SA PSETANCETOM Anton Pavlovič Čehov
Reditelj: Ljubiša Ristić
Scenograf: Bojana Đurović
Kostimograf: Zdravka Kulier
Ana Sergejevna – Kristina Paunović, Sara Radojković, Kristina Milešević / Milica Đuričković /
Jovana Vukojičić
Gurov – Uroš Novović
Čehov – Nikola Marković / Đorđe Galić
Madam Kolontaj – Danijela Stojanović
Beli špic: Orson
Predstave Psovanje publike 29.05. i Ljubavna priča 31.05 se igraju u Subotici u Narodnom pozorištu. Karte kupljene na našem sajtu za ta dva termina važe za igranja u Subotici.
Vaš KPGT
PSOVANЈE PUBLIKE Peter Handke
Budući nobelovac, Peter Handke, 1966. godine kao mladić, koji je sa uspehom objavio tek svoj prvi roman, napisao je i svoj prvi pozorišni komad u kojem je izvršena temeljna, definitivna, bespoštena kritika ukupne istorije pozorišta. Komadom „Psovanje publike” stavljena je tačka na takozvanu dramsku avangardu iz pedesetih godina, od Beketa i Joneska do Grotovskog i Living teatra u šezdesetim, čiji je prezir prema Starom bio ravan samo beskrajnoj žudnji za Novim. Ovaj čudesni komad pojavljuje se kao grom iz vedra neba u trenutku implozije pozorišta koje smo znali kao pozorište tela ili fizički teatar, a Handke je jedini koji je šezdesetih godina u prašumi događaja jasno video suštinu. Suština kopernikanskog preokreta bila je svest o tome da se „svaka autentična ljudska delatnost iscrpljuje isključivo u sopstvenoj prošlosti.” (Ortega i Gaset) Pozorište je za sve umetnosti pripremilo baroknu ideju o eklektici kao majci svih estetika, da sve može postojati zajedno – opera, avangarda, mjuzikl, fizički teatar, Šekspir, Sartr i Sofokle: sve je to pozorište – jedna celina. U naše doba, ova ideja, da je istorija umetnosti pravi izvor svake umetnosti, o baroku kao kraju svakog stila – na kraju veka, nazvana je postmodernom. I sve je to teorijski obrazloženo već u „Psovanju publike” Petera Handkea 1966. godine. Handkeov komad „Psovanje publike” uči nas da je publika glavni element pozorišta.
© 2025 KPGT